БАЛКАНСКЕ ЛЕНЧУГЕ

grčki radnik godišnje radi 2,109 sati … u Njemačkoj samo 1,419 sati, u Nizozemskoj svega 1,377.

Grci u prosjeku odlaze u mirovinu sa 61,7 godina, što je više nego u Njemačkoj ili Francuskoj.

 u državnoj službi u Grčkoj radi 22.3% radne snage. Za usporedbu u Francuskoj je ta brojka 30%, u Nizozemskoj 27%, u Švedskoj 34%.
U Britaniji 20% radi u javnom sektoru, u Njemačkoj 14%.

grčki radnici imaju najveći poslovni pritisak od svih zemalja Europske Unije  … 
Opterećenost grčkih radnika je najveća u EU (rad vikendima, rad nakon radnog vremena, utjecaj opterćenja na obitelj itd.)
PDV u Grčkoj iznosi 23%, u Njemačkoj 19%,

Mit o „lijenim Grcima“ možda je naštetio grčkom narodu više no ijedna mjera štednje ili surovi pritisak koji dolazi od strane MMF-a, Europske centralne banke, Europske komisije itd.
Raspačavanjem takvog mita narodu Grčke se uskraćuje ono što im je u ovim trenucima od najveće moguće važnosti – solidarnost, međunarodna i međunacionalna solidarnost.

Već sutra bi „kuriri mitova“ mogli osjetiti bolnu nepravdu na vlastitoj koži, ali tada će već biti prekasno.

Kratki proces demistifikacije

Kao i slučajevima svakog drugog neutemeljenog mita, rušenje istog nikada nije izvedivo kontra-reakcijom, već isključivo kontra-argumentima.

MIT O LIJENOSTI

Kao prvo, razmotrimo detalj vezan uz utrošak radnih sati po glavi radnika.
Opsežno istraživanje centra OECD (Organisation for Economic Co-operation and Development) pokazuje kako grčki radnik godišnje radi 2,109 sati i nalazi se u samom vrhu ljestvice. Jedina država u kojoj radnici rade više je Južna Koreja (2,193 radnih sati godišnje).
Za usporedbu, u Njemačkoj radnik godišnje radi samo 1,419 sati, u Nizozemskoj svega 1,377.
Referenca: http://stats.oecd.org/Index.aspx?DataSetCode=LEVEL

GRAFIKA: prosječan broj radnih sati po glavi zaposlenika (izvor OECD: Organisation for Economic Co-operation and Development, podaci za 2008. – noviji podaci u gornjem linku)

MIT O MANJOJ PRODUKTIVNOSTI

Netko bi mogao pokušati osporiti date brojke dovodeći u pitanje „produktivnost“ i „efikasnost“ utrošenih radnih sati.
Ipak, to već spada u sivu zonu nacional-šovinizma, radnik u grčkom uredu može provesti pola radnog vremena ne radeći ništa, samo surfajući internetom, no isto može biti i slučaj u Njemačkoj.
S druge strane, ako se vrednuje produktivnost u odnosu koliko 1 sat rada stvara konkretne monetarne vrijednosti, onda je na tim listama gotovo uvijek na prvom mjestu država Luksemburg – zbog specifičnost industrije (bankarstvo, financije itd).
Produktivnost radnika direktno je vezana uz samu infrastrukturu zemlje, vrstu industrije i politički utjecaj (kao ključan element u snazi izvoza).
Detaljno istraživanje o učinkovitosti radnika i korelaciji s dostupnom infrastrukturom provedeno je na sveučilištu Stanford pod naslovom „Why Do Some Countries Produce So Much
More Output per Worker than Others?“ („Zašto neke države proizvode toliko više vrijednosti po glavi radnika od drugih?“) – cijeli link: http://www.stanford.edu/~chadj/pon400.pdf

MIT O RANOM ODLASKU U MIROVINU

Vrijeme odlaska u mirovinu također je snažan mit koji se pokušava nametnuti kako bi se grčki narod optužio za glavnog krivca velike ekonomske krize.
Prema podacima istraživačkog centra Eurostat, Grci u prosjeku odlaze u mirovinu sa 61,7 godina, što je više nego u Njemačkoj ili Francuskoj.
Cijelo istraživanje: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-SF-07-097/EN/KS-SF-07-097-EN.PDF
(napomena: Grčka se nalazi pod oznakom „EL“ – kratica za grčki naziv „Helenska Republika“, na grčkom jeziku „Elliniki Dimokratia“)

Prema drugim istraživanjima (novijeg datuma), broj godina za odlazak u mirovinu još je i porastao. Kako prenosi Spiegel, u prosjeku grčki radnik danas odlazi u mirovinu s 61,9 godina, dok je ta brojka u Njemačkoj 61,8 godina.
Izvor: http://www.spiegel.de/fotostrecke/fotostrecke-68269-2.html

GRAFIKA: prosječna dob muškaraca za odlazak u mirovinu (efektivne i službene godine)

MIT O OGROMNOM JAVNOM SEKTORU

Nadalje, često se govori o „ogromnom“ javnom sektoru u Grčkoj, što nije ništa drugo nego samo još jedan mit.
Prema istraživanju centra International Labour Organisation (ILO), u državnoj službi u Grčkoj radi 22.3% radne snage. Za usporedbu u Francuskoj je ta brojka 30%, u Nizozemskoj 27%, u Švedskoj 34%.
U Britaniji 20% radi u javnom sektoru, u Njemačkoj 14%.
Iz tih brojki je jasno kako Grčka spada ispod prosjeka.
No, bitno je napomenuti kako 300,000 radnika u grčkom javnom sektoru radi na „privremeni“ ugovor što znači da su uskraćeni za brojne beneficije i radnička prava.

Detaljne informacije o javnom sektoru u Grčkoj:
Publikacija istraživačkog centra McKinsey & Company: http://www.mckinsey.com/locations/athens/GreeceExecutiveSummary_new/
pdfs/Executive_summary_English.pdf


Sveučilište Oxford:
http://www.sant.ox.ac.uk/seesox/pdf/IordanoglouPatronageand
PublicEmployment.pdf


Komparacije javnog sektora (OECD iLibrary)
http://www.oecd-ilibrary.org/docserver/download/fulltext/4211011ec027.pdf?expires=1329394672&id=id&accname=guest&
checksum=C895395B3A60AE2B8981BFB8B7D4347E



GRAFIKA: zaposlenici u državnom sektoru u odnosu na ukupnu radnu snagu

MIT O NEMARNOSTI I NEDOSTATKU REGULATIVA

Njemački list Spiegel također donosi nekoliko detalja koji upućuju da je priča o „lijenim“ Grcima stvar mita, a ne stvarnosti.
Tako se navodi kako PDV u Grčkoj iznosi 23%, u Njemačkoj 19%, a u Španjolskoj 18%.

Grčka je također uvela visoke poreze na prodaju goriva i cigareta, a uveden je i tzv. „porez na luksuz“ koji iznosi dodatnih 10% u slučaju kupnje skupih automobila, jahti itd.

GRAFIKA: komparacija stope PDV-a

MIT O SLOBODNIM DANIMA I GODIŠNJEM ODMORU

Mitovima itekako pridonose političke strukture koje imaju direktan interes u demoniziranju grčkih radnika. Tako je njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila kako su „narodi južne Europe više zainteresirani za odmor nego za rad“.
Još jedan mit – jer na temelju istraživanja koje je proveo Eurofound (Europska zaklada za poboljšanje života i radnih uvjeta) u prosjeku španjolski i portugalski radnik godišnje koristi 22 dana odmora, grčki radnik jedan dan više, ali zato prosječni njemački radnik na odmoru godišnje provede čak 30 dana.
(http://www.eurofound.europa.eu/)

GRAFIKA: zakonski minimalan broj slobodnih dana

MIT O „POGREŠNOM NACIONALNOM KARAKTERU“

Još jedan notoran primjer blaćenja grčkih radnika prenosi britanski kolumnist Michael Burke za list The Guardian (link: http://www.guardian.co.uk/commentisfree/2011/jun/20/greek-mythology-boris-johnson-debt-crisis).
U svojoj kolumni prenosi izjavu londonskog gradonačelnika, Borisa Johnsona, koji je izjavio : „Kad bi samo Grci promjenili svoj nacionalni karakter i otkrili skandinavsku vjeru u državu zajedno s njemačkom ambicijom, katastrofa bi se mogla izbjeći„.

Povodom te izjave Michael Burke je zapisao kako londonski gradonačelnik, na oprezan način, ponavlja ksenofobične mitove protiv Grka čiji je jedini argument „tako se priča“.

„Istina je potpuno drugačija – grčki radnici imaju najveći poslovni pritisak od svih zemalja Europske Unije – tko kaže? Pa sama Europska Unija“, ističe Michael Burke i prilaže poveznicu na istraživački centar europske institucije „Relationships Foundation“: http://www.relationshipsfoundation.org/Web/Content/Default.aspx?Content=122
Po svim točkama istraživanja, grčki radnici nalaze se u daleko najgorem položaju od svih zemalja Europske Unije.

GRAFIKA: Opterećenost grčkih radnika je najveća u EU (rad vikendima, rad nakon radnog vremena, utjecaj opterćenja na obitelj itd.)

MIT O KORELACIJI RADA I BOGATSTVA

Njemačka je bogatija od Grčke, ali ta činjenica nema nikakve veze s količinom uloženog rada. Države nisu bogate zato što njihovo stanovništvo „mnogo radi“ – upravo suprotno, što je država siromašnija, stanovništvo radi više.
Podizanje takta rada ne dolazi se do većeg osobnog bogatstva, niti državnog bogatstva.
Diljem svijeta djeca rade u tvornicama, rudnicima (kao primjerice u Bangladešu), moglo bi se konstatirati kako takve populacije rade najviše – i to je istina, ali rade najviše zato jer su najsiromašniji.
Isto kako bogati pojedinci izrabljuju siromašne, tako i bogate države izrabljuju siromašne.

Što se tiče Njemačke – kako se stanovnici Njemačke više bogate, sukladno tome i manje rade, što je vidljivo i iz istraživanja ekonomskog centra FRED (direktan link: http://research.stlouisfed.org/fred2/graph/?g=3W5)

GRAFIKA: prosječan broj godišnjih radnih sati njemačkog radnika u periodu 1970-2010

Zaključak

Gornji primjeri samo su dio osnovnog istraživanja koje bi trebalo provesti za potpunu demistifikaciju mita o „lijenim Grcima“.
No, već i elementarni podaci – iz kojeg mahom stoje istraživačke institucije same EU – jasno pokazuju kako su mitovi u potpunosti neargumentirani, bez konkretnih dokaza i sukladno tome zaslužuju da ih se naziva „mitovima“.

Mitovi primarno nastaju u gornjem sloju političke i financijske strukture koja ima direktan interes u razbijanju grčke državne neovisnosti i prisiljavanja cjelokupnog naroda na financijski kolonijalizam.

Motivi u tim krugovima su sasvim jasni i sukladno tome plasiraju se putem čelnih ljudi kao što je primjerice Angela Merkel (vidi gornji AM citat u tekstu).

Ipak, puno je zanimljivija ona donja razina, prostor na samom dnu socijalne hijerarhije na kojem se ovi mitovi skupljaju, umnožavaju i radikaliziraju.

Prva skupina operira po metodama čistog „ponavljanja“ nakon što se mitovi počnu plasirati od strane vodećih medija, no postoji i skupina koja operira po čistim nacional-ideološkim principima.
U tu drugu skupina spadaju osobe koje imaju potrebu stati u obranu svakog elementa njemačke vanjske politike, braniti iste, pa čak i bez adekvatne argumentacije.

U konačnici – situacija je sasvim jasna – grčka radnička populacija ne samo da ne živi „iznad prosjeka“ EU-a, već po mnogim čimbenicima nalazi se na samom dnu, pogotovo kad je riječ o radničkim pravima i količini pritiska koji svaki radnik trpi.

Centralni razlozi zbog kojih se nastoje izvrnuti činjenice je stvaranje šireg konsenzusa među stanovnicima (naročito radnicima) zemalja sjeverne Europe.
Nakon svojevrsne demonizacije grčkih radnika, za pretpostaviti je kako će se iste metode primijeniti i po pitanju talijanskih, portugalskih i španjolskih radnika.
Bez sumnje kako ćemo uskoro – čim se za to stvori potreba – slične mitove imati priliku slušati i o narodima bivše SFRJ.
Upravo zbog toga demistifikacija grčkog mita danas je od velike važnosti, jer na temelju nje možemo konkretnije sagledati i razumjeti slične strategije koje će se u svrhu lomljenja međunarodne radničke solidarnosti primjenjivati diljem Europe.

http://www.advance.hr

Jedno mišljenje na „БАЛКАНСКЕ ЛЕНЧУГЕ

  1. наравно да се измишљотине о "нерадницима" провлаче намерно… бар ми знамо од 65., када је тита дозволио гастарбајтерима да иду и не загађују социјалистичку нирвану пуне запослености, како су наши радили у немачкој… нису докази само похвале, него напредовање у служби, боља плата… лично знам икс примера наших врхунских радника у немачкој…

    Sviđa mi se

Ако мене питате...

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s