OLUJA JE PROVEDENA ZA SPAS REPUBLIKE SRPSKE

(текст са једног хрватског блога који прилично верно одсликава хрватску перцепцију „домовинског рата“, српско питање у СФРЈ, протеривање сопствених суграђана због „нелојалности“… препорука за читање са зачепљеним носем)

Име аутора није наведено јер ми је непознато; Твртко Долић је псеудоним човека који очигледно није сигуран у исправност својих ставова па прибегава конспирацији. Свеједно, добро је да се зна с ким имамо посла јер као народ имамо обичај да „…памтим(о) само сретне дане…“

драгослав павков

Kada će svijet konačno doznati za sumnjive aktivnosti famozne engleske elitne postrojbe u BiH, za vrijeme rata? Zašto su britanske i francuske postrojbe štitile prodor Ante Gotovine prema Kninu? „Vaša Oluja!“ – reče danas Veljko Džakula u Kninu. Kome je više koristila Oluja, Hrvatima ili Srbima?

U svezi Oluje previđa se činjenica da je etničko čišćenje i spaljivanje hrvatskih kuća u pobunjenim krajinama provedeno četiri godine ranije i da je takozvane srpske krajine u Hrvatskoj i BiH karakteriziralo srpsko etničko čišćenje protiv katolika i muslimana, koje se pokušava sakriti i redefinirati onim što se dogodilo za vrijeme Oluje i nakon Oluje, koja je u svom najjednostavnijem izričaju oslobodilačka akcija. Tuđman, Granić i Šušak neobjašnjivo su zaustavili naše postrojbe pred Banja Lukom i sve se raspalo, poput Hanibalovog pohoda, nakon što nije ušao u Rim. Morali smo proći dublje, sve do bosanske Posavine. I tamo ostati po svaku cijenu!

Engleski i francuski komandosi

Kakve veze ima Angelina Jolie sa Olujom? Te kontraverzne 1995. snimila je film „Hackers“, triler o računalnom virusu. Nije imala pojma gdje se nalazi BiH, gdje je Hrvatska i što bi bila „naša“ Oluja. Bila je obična holivudska glupača, koja je jednako eksperimentirala s muškarcima, sa ženama i s različitim opijatima – obožavala je nacističke simbole i čakiju. Tko pusti ludaru da umjetnički interpretira Domovinski rat i/ili rat u BiH, mora biti jednako poremećena osoba. Prošle je godine završena njena produkcija „Untitled Bosnian War Love Story“, o silovanju muslimanki od strane srpskih paravojnih postrojbi. Završila je neslavno, kao blijeda priča zgodnog naziva: „Izgubljena u zemlji krvi i meda“, kao film o apstraktnom muškom ratu protiv žena. Tako smo saznali da u BiH muslimanke nisu silovali četnici, nego muškarci! Anđa je žestoko opovrgla dezinformaciju da zahtijeva ukidanje Republike Srpske. Možemo reći da Ivo Josipović zna kome je Oluja pasala, jer je ove godine na proslavu pozvao Veljka Džakulu, jednog od vođa srpskog četničkog divljanja u zapadnoj Slavoniji!

Predsjednik Federacije BiH Krešimir Zubak imao je bolji politički refleks od Franje Tuđmana. Tijekom srpske i srbijanske agresije na BiH, britansko-francuske snage za brzo djelovanje okupirale su hrvatske enklave. Britanski bataljun povukao se do Viteza, nakon što je skuhao sukobe između katolika i muslimana. Ante Gotovina stigao je u Domovinski rat na njegovom početku, preko Tomislavgrada. U lipnju 1995. iz Splita su u Tomislavgrad pristigla dva nova bataljuna britanskih „Alphi“ pod zapovijedanjem brigadira Andrew Pringlea i pokrila hercegovačko zaleđe Grahova i Knina. Francuski elitni bataljun „Bravo“ je pod zapovjedništvom generala Andreu Soubiroua pokrio prostor prema Kupresu i Bugojnu, odnosno Vratima BiH. Zubak je zahtijevao razjašnjenje, jer je isto područje pokrivao HVO. Pringle je to objasnio slabom naseljenošću hrvatskih prostora! Zubak je odbio potpisati Republiku Srpsku u BiH u ime Hrvata u BiH, pa je to učinio Tuđman, iako nije zastupao Hrvate u BiH. Zvoni na uzbunu činjenica da SDP ovih dana histerično obožava Tuđmana.

Kratkovida politika Franje Tuđmana.

Bilo je to vrijeme žestokog etničkog čišćenja u BiH, kada su bosanki Srbi i srpske paravojne milicije ubijali i protjerivali muslimane i katolike. Oluja je pokrenuta nakon jezovitog genocida u Srebrenici, gdje su četnici dnevno usmrćivali tisuće muslimana. Sve se događalo u sjeni srpskog četverogodišnjeg raketiranja Sarajeva. Ubijeno je oko 1.600 sarajevske djece!

Eventualni pad Bihaća 1995. i novi masovni pokolj podigli bi na noge svjetsku Javnost, što bi moglo ugroziti opstojnost Republike Srpske u BiH, pa su zapadni centri moći dali signal Zagrebu da pokrene Oluju, sve uz tajnovitu podršku Beograda. RH je 1995. dala svoje za svoje. Za Jugoslavije je Srba u BiH bilo dovoljno za direktorske i ostale rukovodeće pozicije, ali ne i za potpuno populacijsko pokrivanje prostora koji su svojom agresijom zahvatili. Pod izgovorom spašavanja Bihaća pokrenuta je Oluja, koja je demografski popunila Republiku Srpsku. Istovremeno su srpski isprazni mitovi povećani za još jednu šuplju priču o „novom srpskom egzodusu iz Hrvatske“.

Interes hrvatske realne politike bio je da se Srbi što više kompromitiraju u odnosu na muslimane, pa je bilo za očekivati da će Tuđman dozvoliti da se u Bihaću dogodi novi pokolj. Svjetska bi se Javnost digla na noge, pa bi reintegracija RH postala neupitna, oslobođena srpskog glumatanja egzodusa. Hrvati bi bili pozvani da uđu u BiH i naprave reda. Tuđman je zagrizao jer se uplašio većih civilnih žrtava ako Srbi ne odu. A Oluju zapravo nije trebalo niti provesti. Jedno je sigurno, iz barem dvadesetak obavještajnih izvora stigla je informacija da Srbi u Krajini treniraju egzodus. Da je bio mudar, Tuđman je trebao više puta pokrenuti Oluju, a onda je obustavljati, što bi razotkrilo beogradske podvale i sludilo britanske i francuske postrojbe na terenu, sludilo njihove operativce, kao i njihove analitičare u centralama. Nakon što bi se tri puta uzalud spremili i raspremili, krajinski Srbi ignorirali bi zapovijedi svojih četničkih vojvoda. Umjesto da postupi hladno i razumno, Tuđman je pohlepno ugrabio priliku, koja je zapravo bila neprilika, reklo bi se navlakuša.

Oprezno sa kontraverzama, jer su mnogi za cjelovitu RH dali svoj život 

Oslobađanje hrvatskih krajina financijski je uništilo zemlju. Srbija je uz velike teškoće financirala „svoje“ paradržave, a onda je sve prevaljeno na RH. Dodajte tome ogromne troškove revitalizacije ispražnjenih područja, troškove povratka „izbjeglica“ i gradnje novih vila umjesto štala, sjenika i šupa. Nakon Oluje Hrvatska je odahnula, ali nije krenula naprijed, nego se počela obrušavati iznutra. Jeli svemu kriva sramotna privatizacija? Što se dogodilo i koliko je bila presudna naša podsvijest u svezi Oluje? Nešto tu ne štima! Kada Gospodin siđe do Knina, nađe u njemu petnaest duša, a u Banja Luci pola milijuna njih. Branitelji su u RH posve marginalizirani, pa je u prvom planu ostala stara jugoslavenska elita, bezbožnici i nametnici kakve svijet nije vidio. Takvi nisu niti ljevica niti desnica, niti komunjare niti demokršćani, niti vjernici niti ateisti, niti slijede bilo kakav konzistentan moralni sustav. Karakterizira ih snažno neprijateljstvo prema svemu što je hrvatsko. 

Srpska strana i njoj bliski centri moći u svijetu prikazuju Oluju kao udruženi zločinački pothvat. Hrvatska strana šopa nas nebulozama o „najvećoj bitci nakon Drugog svjetskog rata“! Teško je objektivno ukazati na sve posljedice Oluje, jer su hrvatski junaci Ivan Čanić Baja, Viktor Lizatović, Zvonko Simon, Stjepan Šaško, Martin Segedi, Tomislav Hrle, Boris Garma, Damir Sudulić, Darko Lisac, Ivan Belečetić, Janoš Maša, Grgo Zec, Mate Vuletić, Stjepan Dropulić, Marko Basić, Marko Tošić, Nevenko Petric, Jozo Ilijić, Dean Nikpalj, Zvonko Štork, Darko Zrakić, Pavo Majdandžić, Ivo Hrga, Jozo Perak, Josip Markić, Damir Celebić, Branimir Žunić, Predrag Matanović, Dominko Lovrić, Zlatko Tominac, Damir Lemo, Davor Grginović, Jadranko Cumbaj, Trpimir Bakarić, Stepan Gajšek, Ivan Kurjančić, Damir Žušanić, Đuro Vrbasilja, Goran Juren, Senad Župan, Ivo Križanac, Vjeko Pecirep, Saša Rakijaš i Andrija Matijaš Pauk položili svoje živote za cjelovitu RH. Oni su dali Hrvatskoj sve što su ikada imali. 

(tvrtkodolic.bloger.hr)