HALO MAMA OVDE DRAGIŠA BINIĆ

Branka Kovačević iz Pljevalja je osvojila prvo mjesto na konkursu na temu „Evropske vrijednosti za mlade“koji je u martu 2012. godine raspisala nevladina ogranizacija Juventas.
drugo mjesto je osvojio Andrija Boljević iz Podgorice za esej pod nazivom “Ja u EU”, dok je treće mjesto osvojila Dragana Đokić iz Berana za esej pod nazivom „Snoviđenja jedne Evropljanke“ 
.
„Pismo roditeljima“
Dragi roditelji,
Amsterdam je sjajan. Konačno sam pronašla stan koji mi odgovara. Dijelim ga sa jednom djevojkom, Julijom. Iz Italije je. Počela sam pomalo da učim italijanski zahvaljujući njoj. I ona je ovdje dobila posao preko agencije. Radimo zajedno, u istoj firmi. Samo što je ona internet, a ja grafički dizajner.
Danas smo zajedno išle na jedan seminar. Tema je bila “Evropske integracije”. Upoznala sam mnoštvo ljudi iz različitih zemalja Evrope: Francuze, Špance, Italijane, Portugalce… Svi oni sada žive u Holandiji. Bila sam jedina Crnogorka tamo. Mada niko nije obraćao veliku pažnju na to. Ipak u Evropi, svi smo jednaki.
I baš zbog ovog današnjeg seminara, počela sam se prisjećati godine kada je Crna Gora ušla u Evropsku uniju. Mislili smo da to neće ništa promjeniti. Mala Crna Gora će uvijek ostati mala. Njeni stanovnici će i dalje isto življeti, plaćajuci tuđe grijehove, koji su se desili u prošlosti; demokratija nikada neće biti prisvojena; i dalje će se diskriminisati manjine… Nikada ne bih tada pomislila da ću za dvije godine od tada življeti i raditi u Amsterdamu, a da će i moja zemlja postati zemlja mogućnosti.
Još uvijek se sjećam mog prvog dana u Holandiji, a još više misli koje su me obuzimale. “Šta ako ih ne budem dobro razumjela; šta ako im se ne budem dopala; šta ako se izgubim…?” Nisam mogla da vjerujem da su baš mene, od svih kandidata, izabrali za ovaj posao. Čak i pored svih Holanđana koji su se prijavili. Tada mi je sve bilo čudno i novo.
Našavši se u tom moru različitih nacionalnosti, seksualnih orijentacija, vjerskih pripadnosti, punkera i popera, osjetila sam se na trenutak izgubljeno, ali u isto vrijeme kao da ovdje oduvijek pripadam.
Ali sve je ispalo dobro, i evo me, poslije pet godina i dalje zivim u Amsterdamu, radim i uživam u ovom životu, u ovom novonastalom društvu. I dalje ne mogu da vjerujem da je moja mala zemlja dio nečega ovako velikog. Jednog tolerantnog i solidarnog društva. Govorili ste mi da sam sanjar, jer sam oduvijek priželjkivala velike promjene. Izgleda da se neki snovi ipak ostvare.
Jedva čekam da dođete u posjetu. Sigurno će se i vama dopasti Amsterdam kao i meni. Šaljem vam dvije avionske karte. I ne zaboravite, više vam ne treba pasos.
Vasa kćerka.

Ако мене питате...

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s