Ukrajina u tranziciji, a pogotovo nakon puča na Majdanu 2014., ponajviše nalikuje na Zapadnu Hercegovinu. Ako zbog bilo čega drugog, a ono radi toga što su Ukrajina i Zapadna Hercegovina, odnosno bivša Herceg Bosna vjerovatno dvije jedine teritorije u Evropi u kojima ulice nose imena po nacističkim ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata
Srpsko javno mnijenje, s druge strane, što otvoreno, što prešutno stoji uz Rusiju, očekujući svakog trenutka ulazak ruske vojske u Kijev i oduševljeno je borbom protiv ukrajinskih neonacista, dok u isto vrijeme nema nikakav problem s rehabilitacijom vlastitih kolaboracionista i ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata i to ne ne samo Ravnogoraca koji su lavirali između saveznika i Vermahta, vršeći stravične zločine na etničkoj osnovi, već sve više i Dimitrija Ljotića i Milana Nedića
Samo potpuni ignorant ne shvata dokumentovanu istinu da Ukrajina nije ni nezavisna ni suverena država, već proksi kolonija Sjedinjenih američkih država kojom zapravo upravlja Američka ambasada u Kijevu, te da se država usmjerava u pravcu kako to diktiraju američki, a ne ukrajinski nacionalni interesi.
Stoga kada govorimo o “pravoj strani istorije” u kontekstu Istočne i jugoistične Evrope, onda ne mislimo na Rusiju u smislu tehnologije vladanja u njoj koja nije ni povezana s drugim zemljama niti je se treba ili može kopirati i čija budućnost, svakako zavisi od autentičnih procesa u ruskom društvu, već o petlji da se kaže “Ne” miniranju vlastitog nacionalnog dostojanstva a u ime autokolonijalizma. Braniti, isto tako, Rusiju od demonično licemjerne zapadne harange bez presedana u modernoj istoriji, ni u kom slučaju ne znači prizivati ruski imperijalizam i rusku hegemoniju, ruske naredbe i diktate. Reći, danas, jeres, da Rusija danas nije u sukobu s Ukrajinom i pravom ukrajinskog naroda na nezavisnu državu, već s konglomeratom zapadnih država pod američkim diktatom i da je u toj odbrani u pravu i da su njeni kulturološki odbrambeni koncepti, a ne ukrajinski banderizam i slični “izmi” zaista prava strana istorije, zapravo, znači da želiš da kažeš da ne želiš biti podanik nikome. Ni Rusiji, podrazumijeva se.
P R E V R A T 